Razumijevanje depersonalizacije i derealizacije
Depersonalizacija i derealizacija, često skraćeno DPDR, klinička su stanja obilježena doživljajem odvojenosti od okoline i od samoga sebe. Pacijenti često opisuju nestvarnu ošamućenost i osjećaj kao da se nalaze u stanju nalik snu.
Ti se simptomi mogu javljati povremeno ili trajno. U teškim slučajevima pacijenti mogu izgubiti sposobnost osjećanja emocija zbog duboke odvojenosti koju doživljavaju od okoline i od samih sebe.
Kanabis i DPDR: povezanost
Iako se DPDR može pojaviti i kod osoba koje nikada nisu koristile kanabis ni druge droge, često se ponavlja priča da se ta nestvarna simptomatologija prvi put pojavila tijekom upotrebe kanabisa i otad traje. Neki pacijenti to opisuju kao dugotrajan osjećaj opijenosti („high”) koji traje dugo nakon što je stvarna opijenost prošla.
Je li kanabis krivac?
Nije poznato uzrokuje li kanabis DPDR ili ga pokreće kod osoba koje su već sklone tom stanju, a nije ni utvrđeno da kanabis samo izvlači na površinu stanje koje bi se ionako pojavilo. Kada je riječ o psihozi, europska studija slučajeva i kontrola iz 2019. na 901 pacijentu i 1.237 kontrolnih ispitanika utvrdila je da je svakodnevna upotreba kanabisa, a osobito svakodnevna upotreba kanabisa visoke potentnosti, povezana s većim izgledima za psihotični poremećaj. Kada je riječ o DPDR-u, anketa iz 2009. na 394 odrasle osobe s tim stanjem pokazala je da je kanabis jedna od dviju droga koje su najčešće navođene kao okidač.
Sustavni pregledni rad iz 2023. procijenio je da poremećaj depersonalizacije i derealizacije pogađa oko 1 % opće populacije, a više stope zabilježene su kod osoba s poviješću zlostavljanja u međuljudskim odnosima. Njegov se početak povezuje s čimbenicima kao što su dugotrajan stres, traumatična iskustva i upotreba droga, uključujući kanabis.
DPDR: zaštitni mehanizam mozga?
Neki istraživači pretpostavljaju da bi akutni DPDR mogao djelovati kao zaštitni mehanizam mozga koji prigušuje emocionalne reakcije kako bi ga zaštitio od emocionalne preopterećenosti; to je i dalje hipoteza. Problem nastaje kada taj mehanizam pretjerano reagira, što dovodi do dugotrajne odvojenosti između vanjskog svijeta i emocionalnog doživljaja.
Prema tom gledištu, ovu reakciju mogu pokrenuti i traumatična svakodnevna situacija i učinak droge koji izaziva anksioznost.
Prohibicija i njezine posljedice
Ulični kanabis, lako dostupan zbog birokratskih prepreka povezanih s propisivanjem medicinskog kanabisa, nije reguliran i uvelike se razlikuje po jačini. Metaanaliza iz 2021. utvrdila je da su koncentracije THC-a u biljnom kanabisu i smoli rasle tijekom proučavanih desetljeća, bez dokaza o promjeni razina CBD-a.
Regulirano tržište s kontrolom kakvoće moglo bi odrediti gornju granicu THC-a i obvezati označivanje udjela CBD-a, što bi moglo pomoći u ograničavanju izloženosti vrlo visokim razinama THC-a. Međutim, randomizirano ispitivanje iz 2023. na 46 zdravih osoba koje rijetko koriste kanabis nije pronašlo dokaze da CBD, u omjerima CBD:THC najčešćima u proizvodima od kanabisa, štiti od akutnih štetnih učinaka THC-a. DPDR često počinje u adolescenciji ili ranoj odrasloj dobi, razvojnoj fazi mozga: studija na 204 slučaja izvijestila je o prosječnoj dobi početka od 22,8 godina, pri čemu je raniji početak bio povezan s većom težinom stanja. Zagovornici legalizacije tvrde da bi stroga regulacija mogla učinkovitije od sadašnjih mjera smanjiti dostupnost kanabisa mladima.
Pristup DPDR-u: medicinski pristup
Konvencionalna medicina još nema odobren lijek namijenjen upravo simptomima DPDR-a. Ponekad se propisuju lijekovi za ublažavanje anksioznosti poput SSRI-ja, jer DPDR često postoji uz pojačanu anksioznost ili depresiju.
Liječenje je prvenstveno usmjereno na psihološke pristupe, poput kognitivno-bihevioralne terapije, iako je sustavni pregledni rad iz 2024. utvrdio da je studija o liječenju DPDR-a općenito malo i da su niske kvalitete. Glavni je cilj preusmjeriti pozornost sa simptoma na druge aktivnosti i postupno preobučiti mozak da promijeni svoju percepciju.
Što istraživanja kažu o CBD-u
Pretpostavlja se da bi CBD mogao ublažiti neke kratkoročne učinke THC-a ili biti važan za DPDR, ali ništa od toga nije utvrđeno, a prethodno opisano ispitivanje iz 2023. nije pronašlo zaštitni učinak protiv akutnih učinaka THC-a. CBD se proučavao zbog mogućih anksiolitičkih i antipsihotičnih učinaka: pregledni rad iz 2015. opisao je dokaze kod ljudi o anksioznosti kao ograničene na kratkoročne studije s malo kliničkih populacija, a sustavni pregledni rad iz 2020. pronašao je ograničene dokaze antipsihotične učinkovitosti. Pojačana anksioznost glavni je čimbenik koji pojačava simptome DPDR-a.
Strah od simptoma može stvoriti začarani krug koji ih održava. Istraživanja CBD-a i DPDR-a vrlo su ograničena. Mala studija iz 2011. na deset zdravih dobrovoljaca muškog spola pronašla je samo neznačajan trend smanjenja depersonalizacije izazvane ketaminom pod djelovanjem CBD-a, a nije uključivala osobe s DPDR-om.
